Zadaća stručne publicistike je pomagati arhitekturi u ostvarivanju njezine zadaće, a zadaća arhitekture je artikulacija oblika, prostora i ambijenata koji su poticajni u smislu estetike, značenja, memorije, identifikacije i identiteta. No pišući o kulturološkim aspektima, ne treba zaboraviti da arhitektura prije svega služi utilitarnim potrebama, osobito kada ima prozaične, ali i najčešće namjene: stambene, edukacijske, zdravstvene, uredske.

Prije fenomenološke i semantičke ocjene treba utvrditi radi li se o djelu koje zadovoljava pretpostavke ispunjenja tih kulturoloških zadataka. Zgrada treba biti upotrebljiva, sigurna, solidna i trajna – i ne manje važno – ekonomična, kako bi mogla početi obavljati svoju uzvišenu misiju. Neupotrebljive i nesigurne zgrade; zgrade koje nisu isplative niti ih je moguće otplatiti, neće nikad imati mogućnost emanirati reprezentativne, značenjske, likovne, simboličke i druge osobine arhitektonskog djela. Zato prvo, prije razmatranja stvaralačkih dometa, treba provjeriti može li se niz kuća na Pantovčaku zdravorazumski provjeriti s obzirom na svakodnevna uporabna obilježja.